Aronija spada u porodicu ruža (Rosacea). Postoji nekoliko
istoznačnica za Aronia melanocarpu (crnoplodnu aroniju) kao npr. Aronia nigra, Sorbus melanocarpa, Pyrus melanocarpa i Mespilus arbutifolia var. melanocarpa.
Porijeklo
Biljka aronija (Aronia Melanocarpa)
je bobičasto voće, najviše
liči na borovnicu a dobila je naziv sibirska borovnica i to iz dva razloga. Prvi je taj što je iz Severne Amerike, gdje joj je i postojbina, najranije dospjela u Sibir, a drugi zbog toga što je otporna na veoma niske temperature. Sibirska aronija dobro podnosi hladnu zimu i mraz do -45°C. Raste u obliku grma i ukoliko ima dovoljno prostora može dostići visinu oko 2 metra. Jestivi i ljekoviti dio biljke je plod koji je malo oporijeg ukusa od borovnice. Interesantna je i činjenica da se plodovi aronije dobro odrzavaju na grmu tako da se mogu brati i dva mjeseca nakon sazrijevanja.
Morfološke osobine biljke
U prirodi, aronija je listopadni grm
, visine 2-3 metra i 2,5 metra
širine.
Jedna od glavnih prepoznatljivosti aronije su prelijepi bijeli
cvjetovi koji se nalaze na kiticama. U području kontinentalne klime cvjeta krajem aprila. Listovi su ovalni, nazubljenog ruba, u vegetaciji su tamnozelene boje, dok u jesen dobijaju dekorativnu žarko crvenu boju.
2
Suad Agović
Tek nakon razvoja listova,
krajem aprila, pokazuju se
prvi cvjetovi.
Pojedinačni cvjetovi bijele su boje, široki 12 mm i
skupljeni u grozdove. Grozdovi se najčešće sastoje od 10 do 15, a na vrhovima mladara i od 30 cvjetova. Cvatnje traje oko 10 dana, pri čemu svaki cvijet pojedinačno cvjeta samo 5 dana. Cvjetove oprašuju uglavnom pčele, ali je moguće i oprašivanje vjetrom.
Aronija je
samooplodna biljka.
Okrugli, ljubičasto-crveni plodovi koji nastaju od cvjetova redovno
se pojavljuju u velikom broju. Riječ je o sitnim jabučastim plodovima, vrlo sličnim mušmuli.
Obim jednog ploda iznosi 6 – 13,5 mm, a težina 1,0 – 1,5 g.
Plodovi su u početku prekriveni bjelkastim slojem, bez kojega
izgledaju kao da su lakirani.
Plodovi dozrijevaju u avgustu.
Meso
ploda ima intenzivnu crvenu boju i slatku do kiselkastu i trpku aromu koja podsjeća na borovnice U plodovima nema koštica, a sjemenke su sitne.
4
Suad Agović
se može ubrati do 12 kg na sat. Na većim plantažama uobičajena je mašinska berba, a učinak mašinske berbe se kreće od 3 do 4 sata za hektar. Nakon berbe plodovi se moraju
kratkoročno se mogu uskladištiti u plastičnim ili drvenim korpe. Ako se plodovi ne prerađuju odmah poslije berbe, mogu se
naglo
zamrznuti
i uskladištiti.
Kod
običnog uskladištenja pri 15 – 25°C
i 80 % relativne vlažnosti
vazduha zreli plodovi mogu se održati dva dana. Ovisno o načinu sadnje moguće je ostvariti prinos od oko
8 – 12
t/ha
. Predviđeni rok trajanja plantaže aronije procjenjuje se na oko 20
godina. Iskoristivost ploda aronije za sok je visokih 75 – 80 %, što se može i povećati za 6 %, ako plodovi prije cijeđenja odleže neko vrijeme na -5°C.
Razmnožavanje aronije
Aronija može da se razmnožava na tri načina.
Prvi način
je generativni, iz sjemena. Sjeme iz ploda se izdvoji i
ispere na gustom situ ili cjedilu, osuši i čuva na suvom mjestu do oktobra. Tada se raširi po filter papiru, pokvasi, umota u rolnu i stavi u plastičnu kesicu pa onda u frižider gdje stoji do marta sljedeće godine. Tom prilikom obavi se stratifikacija na + 4 - 5 stepeni °C tokom 4 - 5 mjeseci. U martu se sjeme sije u kontejnere u sterilnom supstratu za proizvodnju rasada i drži na toplom mjestu. Niče za oko tri nedjelje.
Oko mjesec dana poslije nicanja mlade biljčice se pikiraju na veća rastojanja, npr. 10 x 10 cm, gdje se njeguju oko dva mjeseca, u
5
Suad Agović
otkrivenoj leji ili na polju. Tokom ljeta mogu da se rasade u rasadniku, uz obavezno navodnjavanje, gdje će se obaviti prijem i rast sadnica do oktobra. U to vrijeme sadnice mogu imati 10 – 15 cm visine i trebaće im još jedna godina za rast u rasadniku do pristizanja za sadnju na stalnom mjestu. Rastojanje između redova u rasadniku treba da bude minimum 80 cm kako bi korovi mogli da se uništavaju rotofrezom. U samom redu biljke mogu da se sade gusto, na 15 – 20 cm. U njima se korovi čupaju ručno, jer u rasadnicima nije dozvoljeno korišćenje herbicida. Tokom sezone zaštita od bolesti i štetočina nije potrebna jer je aronija otporna. Ukoliko se u blizini sadnica, oko rasadnika, nalaze bujni korovi i zapušteni voćnjaci, mogu se sporadično pojaviti lisne vaši, ali ni one ne mogu da naprave veće štete. Dobro negovane biljke same se oslobađaju napasnika.
Drugi način
razmnožavanja je dijeljenjem ili čerupanjem busena.
Za ovo treba pripremiti stare žbunove nagrtanjem zemlje oko korijena. Uz redovno navodnjavanje i uništavanje korova za jednu vegetacionu sezonu mogu se dobiti po nekoliko ožiljenih izdanaka koji se odijsecanjem do matičnog stabla pretvaraju u sadnice. One se mogu saditi na stalno mjesto ili u rasadniku, u zavisnosti od njihove razvijenosti. Ovakve sadnice nisu uniformne, naročito u pogledu razvijenosti korijenovog sistema. Zbog toga se u praksi javlja slabiji prijem. Samo biljke sa dobro razvijenim korijenom se primaju, ostale se suše.
Treći način
razmnožavanja je najefikasniji. Aronija se
razmnožava vegetativno, iz meristema, in vitro, u kulturi tkiva. Ovako se dobija uniformno potomstvo jedne odabrane, matične biljke, u neograničenom, tj. potrebnom broju. Ovako mogu da proizvode sadnice samo dobro obučeni kadrovi u dobro opremljenim
